Neki dan sam shvatila kolilo digitalnih fotografija imam i koliko ih malo dam u izradu. I onda imam neke virtualna mjesta ili kutije u kojima leže uspomene i čekaju da posegnem za njima ili da se izgube u bespućima tehnologije. Odlučila sam u novoj godini poraditi na pretvaranju tih uspomena u opipljive materijale jer zato sam i osmislila Kutiju uspomena.
Jedna mama je to shvatila na vrijeme pa je poduzela korake i naručila kutije za svoje klince. Nadam se da će se napuniti najljepšim uspomenama i sitnicama koje će im poslije izazivati osmijeh na licu 🙂
I za kraj:
❤anna
Mala Radionica Mašte 